Milosrdna Kuan Yin

 

Nekoć davno u drevnoj Kini živio je car koji je imao tri kćeri. Kuan Yin, najmlađa, bila mu je miljenica. Ona je bila poznata kao najljepša žena koja je ikada živjela u carskoj palači. Osim toga bila je poznata po svojoj blagosti i uljudnosti u ophođenju s ljudima. Njezino čisto srce uvijek je bilo otvoreno prema svima koji bi je molili za pomoć. Siromasi bi je često i bez straha molili za pomoć ili hranu, a ona im je uvijek izlazila u susret. Stoga su je voljeli i štovali poput božanstva. Pricezina omiljena aktivnost, osim pomaganja ljudima, bilo je učenje i čitanje knjiga. Otuda i nadimak Mudra princeza.

 

Nikoga nije začudilo kada ju je car jednoga dana pozvao na razgovor i obznanio svoju želju da ona, uz svog supruga, jednoga dana preuzme carstvo i postane carica. No, na čudo svih prisutnih ona je odbila tu čast, rekavši kako nije spremna na brak i kako život radije želi provesti u samostanu u učenju i molitvi. Iako je car znao da mu kći ne drži do moći i pompe, nije se nadao ovakvom odgovoru, stoga ju je zamolio da njemu za ljubav ipak pristane. Kako je ostala neumoljiva naložio je da se organizira vjenčanje za mjesec dana.

 

Svakoga dana sestre, majka i rođaci dolazili su k Kuan Yin i molili je da prihvati vlast. A ona im je uvijek davala isti odgovor, kako mora poštivati glas s nebesa koji joj je naredio doživotno djevičanstvo. I tako su oni svake večeri odlazili, čudeći se njezinoj, kako su je tumačili, nevjerojatnoj glupavosti. No Kuan Yin čvrsto je odlučila postati opatica i večer uoči vjenčanja pobjegla iz dvora obučena poput siromašne služavke. Nakon dugog i turobnog puta stigla je do usamljenog samostana i zamolila opatice da je zarede. One je nisu prepoznale i odbile su njezinu molbu na vrlo grub način.

 

Život u samostanu

Dugo je plakala i preklinjala dok nisu popustile i primile je u samostan. No to je bilo njoj na štetu, jer je morala raditi najteže poslove i trpjeti neprijateljsko ponašanje opatica. To je ipak nije ni malo obeshrabrilo jer je sada napokon mogla voditi život koji je dugo priželjkivala. Vremenom su se opatice sve gore ophodile prema Kuan Yin, koja čak niti noću nije nalazila vremena za molitve, učenje ili pak odmor od silne količine posla koji je morala obavljati. No nikada nije povisila glas, niti se prepustila srdžbi. Na njihove grubosti odgovarala je nježnošću i blagošću.

 

Jednoga dana, dok je skupljala drvo u šumi, začula je tigra kako joj se prikrada. Nemajući nakanu bježati od sudbine niti se braniti, tiho se pomolila. Tigar joj se polako približavao, a kada je bio dovoljno blizu, počeo je presti poput malene mačkice i dopustio joj da ga podraga po glavi. Idućeg dana kada se vratila na to isto mjesto po još drva, zatekla je skupinu od dvanaest tigrova, pod vodstvom dobroćudnog tigra od prethodnog dana, kako prikuplja drva za nju.

 

Jednom drugom prigodom, dok se po dvadeseti put uspinjala prema samostanu, noseći dvije kante s vodom na ramenima, susrela je zmaja. Kako Kinezi vjeruju da su zmajevi dobroćudni i donose sreću, isprva se nije uplašila. No kada je zmaj zamahnuo repom oduzimajući joj kante s vodom i pri tom rigao vatru, brzo se udaljavajući, vrlo se prepala. Otrčala je prema samostanu i tamo zatekla kamenu kućicu koje prije nije bilo. na ulazu je u kamenu stajalo uklesano: " Za Kuan Yin, vjernu princezu".Unutra je bio zdenac najčistije vode i neka naprava, nikada do tada viđena, za izvlačenje vode. Opatice su se jako iznenadile, no i dalje su se grubo i ružno ophodile prema Kuan Yin.

 

Nakon nekog vremena silna vojska nahrupila je na samostan tražeći Kuan Yin. Opatice su se pitale koja od njih je tako strašno zgriješila, da će sada sve ostati bez krova nad glavom, ali nisu znale odgovora. Vojnici su zapalili samostan, a opatice stale moliti za spasenje. Kuan Yin je rekla kako je ona razlog napada na samostan, no opatice nisu vjerovale. Ona im je predložila dokazati istinitost svojih riječi, tako što će se pomoliti za spas i odmah biti uslišena. Tako je i bilo. Čim je izrekla molitvu, brzo su se skupili kišni oblaci i stalo lijevati kao iz kabla. Vatra se ugasila u trenu, a Kuan Yin se predala vojnicima i vratila ocu.

 

Povratak u carsku palaču

Natrag u palači izvedena je pred carev tron. Iz susjedne sobe dopirali su zvuci vesele fešte u čast njena povratka. Otac ju je gledao s puno ljubavi, no u tih par trenutaka prije no je smogao glasa, da joj se obrati, pogled mu se zaledio, a lice stvrdnulo. Rekao joj je da ga je uvrijedila i kao oca, što je mogao oprostiti, i kao kralja, te da sada mora pokazati svoju ljubav prema njemu udajom za odabranog joj muža. Kuan Yin silno je željela zagrliti oca i pokoriti se njegovim željama, no umjesto toga želosno je odgovorila:" Oče, moja ljubav prema tebi je neupitna i bezbroj puta dokazana, no Božji glas mi je zapovjedio da se ne udajem, već život posvetim milosrdnim djelima. Kada nebo govori, što itko, pa čak i princeza može učiniti, osim se bezuvjetno pokoriti sili koja vlada svijetom."

 

Smrt i zagrobni život

Te noći, nakon pogubljenja, Kuan Yin se spustila u pakao. Nikada prije nije bila tamo i nikada prije to mjesto patnje, smrti i bola nije bilo prožetom takvim svjetlom, takvim miomirisom. Sa svakim novim korakom, oko nje rasli su i cvali savršeni bijeli ljiljani i čitavo carstvo smrti bilo je prožeto mirisima tisuća cjetova. Vladar toga carstva pohitao je vidjeti uzrok takvoj promjeni, a kada je ugledao Kuan Yin, prepoznao je u njoj pravednicu i mučenicu kojoj u njegovom carstvu nije bilo mjesta. Poklonio joj je breskvu, plod besmrtnosti i tako je ona postala božicom milosrđa.

 

I dan danas tisuće siromaha i ljudi u nevolji mole joj se za pomoć i spas. Bez straha i ustezanja, jer znaju da ona nikoga ne osuđuje i svima nesebično dijeli ljubav i blagoslove.

Pratite nas na fejsu

Google plus

 

Prijava u forum

Online

Imamo 93 gostiju i nema članova online

Novo na forumu

Prijava - odjava

Pogodnost registracije i logiranja je da nestaju oglasi iz članaka, otvaraju se linkovi za crtanje tlocrta u vektorskom alatu i naravno možete pisati u forumu...