U doba drevne Tang dinastije u Kini je raspisan natječaj za sudskog službenika. Mjesto je mogao dobiti mladić koji je završio studij, položio završni ispit s najvišim rezultatom i odgovorio na pitanje koje bi mu postavio car.
Jedan mladi student zaputio se u glavni grad Chang'an kako bi polagao državni ispit i kandidirao se za djelatno mjesto sudskog službenika. Sudbina je htjela da se razboli baš kada je prolazio selom Liukeng, na obroncima planine Donghua. Srećom u tom selu živio je vrstan travar, koji je imao prelijepu kćer, koja je njegovala mladića. Naravno, naš mladić zaljubio se u djevojku i zaprosio je prije negoli je nastavio svoj put u glavni grad. No djevojka mu je umjesto odgovora izrecitirala nedovršeni stih: "Zeleno drveće prema nebu za proljetne kiše dok nebo ističe proljetno drveće u pomračini..." Tada je dodala da će se udati za njega bude li pronašao stih koji savršeno paše na ovaj njezin, a on je pristao uz uvjet da ga ona sačeka dok se vrati iz grada, jer prvo mora na ispit. Djevojka je pristala sačekati i mladić je nastavio put u grad.
U gradu je mladić uspješno položio državni ispit s najvišim rezultatom i vrlo se svidio caru. No to nije bilo dovoljno da dobije posao. Valjalo je još odgovoriti na jedno carevo pitanje. A car se odlučio izrecitirati stih za koji je trebalo naći odgovarajući početak. Carev stih je glasio: "Crveno cvijeće leprša zemljom igrajući lovice na povjetarcu dok se zemlja zarumenjela nakon poljupca."
Mladić je odmah zamijetio da se carev stih savršeno slaže s djevojčinim i nije gubio ni sekunde, već ponudio njezin stih kao odgovor. Car se oduševio harmonijom stihova i odabrao našeg mladića za ministra. Mladić se zahvalio i zamolio cara dopust od tjedan dana da dovrši jedan nedovršeni posao prije nego stupi na dužnost. Car je pristao i mladić je pohitao k djevojci. Izrecitirao joj je njezin stih skupa s carevim i ona je oduševljeno pristala udati se za njega.
Ceremonija je bila kratka, zbog žurbe u glavni grad na posao. Da bi izrazili svoju sreću zbog oba sretna događaja, mladi su udvostručili kineski kaligrafski znak za sreću, nacrtavši ga crvenom bojom na komadu papira i okačili na zid. To se mnogima toliko svidjelo da su nastavili tradiciju koja traje do danas.