Feng Shui je u suštini umijeće promatranja prirodnih formi, poput planina i vodenih tokova, prepoznavanja kvalitete i kretanja energije Qi koju one odašilju, te primjene raznih formula i izračuna kako bi se utvrdio utjecaj Qi-ja na stanare nekog prostora u određenom vremenu. Svrha toga je unaprijeđenje kvalitete života stanara.
Star je minimalno 5000 godina, od kada datiraju najraniji arheološki dokazi o njegovoj primjeni. Izvorni naziv Kan Yu (kin. Studija neba i zemlje) zamijenjen je s nazivom Feng Shui (kin. Vjetar i voda) tek u 17. st., a prvi puta se službeno spominje oko 300. g.n.e. u Guo Pu-ovoj knjizi Zang Shu (kin. Knjiga o pogrebu), gdje stoji:
"Qi leti na vjetru i raspršuje se, ali se zadržava u blizini vode. Stari su ga sakupljali, kako bi spriječili njegovo rasipanje i usmjeravali ga kako bi osigurali njegovo nakupljanje. Zato su ga zvali vjetar i voda (Feng Shui). "
U početku Feng Shui je služio za uređenje grobova i grobnica kako bi se potomstvu preminulog osigurala sreća kroz generacije. Kasnije, nadogradnjom prvobitnih formula i dijagrama, počeo se koristiti za uređenje domova živih ljudi.